Objavljeno u magazinu Tabloid, jul-avgust 2013.

 

MOLI SE BOGU, DRŽI SE NOVCA  - TREĆI DEO

Piše: Ivona Živković

Nije poznato ko je i kada smislio izreku: „Neba ’leba bez motike’“, ali je ona nesumnjivo nastala kod seljaka koji su shvatili da se novac ne može posejati u zemlju i da iz njega nikada ne može nići pšenica. Samo ljudski rad i zemlja stvaraju ono što je čoveku neophodno za život. Novac je, videli smo, od samog uvođenja kao zamene za vrednost u trgovini, počeo da se zloupotrebljava  od strane onih koji su želeli za sebe jedan parazitski život – bez motike i na tuđoj grbači.


Ali, kako je moguće da se prevarantska i pljačkaška veština u igri sa novcem i zlatom održi hiljadama godina, te da ogroman broj ljudi  ni danas uopšte nije svestan da novac suštinski nema vrednost? Što je još gore novac je danas postao pravi kult , pa se i ljudi vrednuju isključivo po tome koliko imaju novca, a ne da li nešto znaju da naprave ili ne.  Znanje i veštine su zato odavno proterane iz škole, a  iluzija o znanju se stiče preko parčeta papira koje se naziva školska diploma. I  ovde je vrednovanje običnog papira (diplome) odnelo prevagu nad suštinskim umećem.  Zato i ne čudi da danas ljudi kao omađijani zajme novac od banaka , a za uzvrat zalažu  istinske vrednost- zemlju (koja rađa hranu i donosi vodu) i sopstveni rad  (energiju bez koje nema stvaranja)

Jer da bi ste mogli da prodajete NIŠTA, tj. da NIŠTA  zamenite za vrednost, morate kod kupca stvoriti iluziju da je vaše NIŠTA – vrednost. Tako su bankari postali najveštiji upravo u stvaranju iluzije da je novac najvažnija stvar na svetu bez koje nema života.

I život je vremenom počinjao da funkcioniše upravo tako svuda u svetu gde bi udruženi bankari dobili od vlastelina (cara ili kralja ili parlamenta) ekskluzivno pravo da izdaju „legalno sredstvo plaćanja“ tj. novac u nekoj državi ili carevini.

RELIGIJE PO MERI BANKARI
Koliko su neka od njihovih iluzionisičkih učenja i danas usađena u glavama stotina miliona ljudi širom sveta čak hiljadama godina nakon što su smišljena, najbolje govori i današnje postojanje nekih religija – kao što su hrišćanstvo i judaizam.


Reč „religija“ znači učenje i ono se vekovima obavljalo pripovedanjem raznih slikovitih priča, jer je običan narod bio uglavnom nepismen. Tako su najbolji pripovedači bili  učitelji, koji su bili i savetnici i lekari i utešitelji.

Podstetimo, ono što više životinjske vrste razlikuje od nižih je upravo veća sposobnost učenja i pamćenja. Ljudi su u tome najdalje otišli od svih živih bića na planeti. Dakle, čoveka ne vode kroz život nagoni (kako to definiše lažna jevrejska Frojdova teorija) već sposobnost da uči, da pamti i iznad svega da veruje u ono čemu ga roditelji i učitelji  nauče.


Hristovi apostoli su bili tako samo jedna od mnogih  putujuća učiteljskih družina koja se bavila i isceljivanjem bolesnih (zvali su se Terapeuti) , a koja je koja je, po Bibliji, veoma osuđivala prodaju novca smatrajući ovu praksu nemoralnom.

Tako kroz čitavo  hrišćansko učenje nailazimo na  stalnu moralnu poduku koja osuđuje otimanje tuđeg,  varanje,  gramzivost i razmetljivost.

Ali,  tu osobinu ljudi da veruju učiteljima i usmenim predanjima  – počeli su da koriste i menjači novca.

Zato je sasvim logično da su, u želji da šire svoj posao sa prodajom i menjanjem novca, drevni bankari zaključili da im je neophodan što veći broj sopstvenih “vernika” koji će odbaciti ovu hrišćansku poduku.


Oni će zato preko svojih učitelja kompromitovati hrišćanstvo i hrišćanski moral, a njegove sledbenike čak označiti kao nižu rasu (spremnu da kopa sa motikom zarad malo kupusa, kako ih opisuje Talmud). Tako će se u religiji stvorenoj za potrebe bankara, između ostalog naći poduka da “duše hrišćana dolaze od nečistih duhova, koji se zovu svinjama”; “da duše hrišćana imaju nečisto božije poreklo”, te da “njihove duše odlaze pravo u pakao” itd. Ova lihvarska poduka je  morala da se propoveda krišom, i zato je nazvana kabalom (tajnim učenjem).  Tako kabalisti kažu da je “ime Adamovo sastavljeno iz početnih slova reči Adam, David i Mesija”. Pošto je Adam zgrešio, njegova duša je prešla na Davida, a kada je kasnije i on zgrešio, njegova duša je prešla na Mesiju. Mesija je tako postao nešto kao zamena za boga, baš kao što je novac zamena za vrednost.

I ovo kabalističko učenje je tako krenulo da se širi iz Vavilona i Aleksandrije  u antičku Grčku, pa u Rimsku imperiju, Vizantiju i dalje u zapadnu Evropu. Vekovima je to bilo usmeno predanje sve dok nije konačno  zapisano, navodno  tek negde u 15. veku, a zbirka zakona o ponašanju, čitava kabalistička filozofija i brojna praktična uputstva ovog učenja spakovana su u nekoliko knjiških tomova poznatih i danas kao Vavilonski Talmud (tj. vavilonska pouka) . Suština ovog učenja je da poziva svoje vernike da batale teške poslove poput kopanja i obrađivanja zemlje i da se posvete trgovini, i tako će bolje živeti.


Tako su sledbenici Talmuda svoju decu od malih nogu učili da se vešto ugradjuju u razmenu dobara i novca  i da ne osećaju grižu savesti prodajući hrišćanima NIŠTA ,  a za uzvrat im uzimajući letinu, imanja, kuće i uopšte njihv rad.


Talmud ih je moralno ohrabrivao i štitio,  jer je ljude jednostavno podelio na goje tj. svinje (kao nižu tupavu rasu) i mudre trgovce novcem i prodavce iluzija. Za neprihvatanje i nepridržavaje učenjima iz Talmuda, zakletim sledbenicima ove kabalističke veštine življenja  sledila je i smrtna kazna. Tako su sledbenici ovog učenja počeli da funkcionišu veoma skladno, u stalnom kolektivnom strahu i u gotovo porodičnoj odanosti kabalisičkoj religijskoj zajednici. Gde god se nalazili u svetu funkcionisali su kao isto pleme.

Da pojednostavimo: ako su hrišćani bili protiv prodaje novca, Judini sledbenici su bili za. Postojanje mesta nazvanog Judeja, odakle navodno ova plemena  potiču, nikada nije istorijski dokazano,  već je sve samo deo biblijskih priča nastalih iz usmenih predanja, pa je pismeno sveštenstvo moglo vekovima da dopisuje šta je htelo. I na ovoj hiljadama godina storoj priči temelji se i danas naše verovanje o postojanju nekog ovakvog drevnog judejskog naroda koji potiče od Izrailja (u stvari iz-raja). Naime,  hrišćani su predodređeni (po Talmudu) da idu u pakao, a antihrišćani tj. sledbenici judaizma su predodređeni da budu narod iz raja (Iz-rajel). Reč "ra" se možda iz aramejskog zadržala u našem jeziku.


Ogroman broj knjiga punih istorijskih falsifikata čini danas pisanu istoriju ove skladne antihrišćanske religijske zajednice koja je tako počela da se definiše kao – jevrejski narod najstariji na svetu (!)

Ali i  savremeni istoričar iz Tel Aviva, Šlomo Sand, kada je pre nekoliko godina objavio knjigu “Izmišljanje Jevreja” (The invention of Jews) nedvosmisleno je zaključio da nikakvog judejskog naroda na prostoru Palestine (Filistine) nije bilo, baš kao ni judejskog izgannstva u Egipat.

A za “drevne zidine “ džamije Al Aksa u Jerusalimu, koje izgledaju tako sveže , domaćini u Izraelu će vam reći da je to zato što su ih potpuno restaurirali 1930- te. Vi u to, naravno možete da verujete ili ne.

"Restauracija" ili gradnja "drevnih" zidina u Jerusalimu 1930. neposredno pred početak velikog pogroma Jevreja iz Evrope koji će onda nakon rata tu naći konačno pribežište u novoj državi Izrael , a koju će, odlučujućim glasom Vatikana, UNpriznati kao "suverenu" državu. "Suverena" je tako što egzistira na ogromnim finansijskim i tehnološkim donacijama iz SAD. Njihov današnji šejkel ne vredi ništa, a zlato je u Vatikanu, Švajcarskoj i Londonu.


Ali, zašto su nam ovi Judeji (vremenom sve više transkribovani kao Jevreji) važni za ovu priču?  Zato što su glavni bankarski poslovi sa novcem i sa zlatom i danas kod njih. U stvari kod malobrojne elite koja sebe naziva Jevrejima, dok su ostali vojska za razne finansijske trange-frange, za špijunažu, za terorizam, za kontrolu medija i kulture. Danas se oni popularno nazivaju Jevrejima i smatraju se narodom, iako su praktično velika etnička, nacionalna i rasna mešavima,  koja koristi više jezika. Judeji (Židi) su postali Jevreji (u srpskoj transpkripciji sa engleskog jezika), a ovaj naziv Jew je verovatno nastao kao skraćenica u 16. veku kada su Englezi ove lihvare  počeli vremenom da nazivaju skraćeno - juz , kao osobe  koji se bave (j)usurijom (lihvarenjem). Na engleskom "usury". Zanimljivo je da se na reč “jew” prvi put nailazi kod Šekspira u Mletačkom trgovcu. Trgovac i “jew” su u to vreme praktično bili isto - koristoljubivi trgovci. Da bi se neko okarakterisao kao trgovac-muljator bilo je dovoljno reći: jew.


Mi ćemo ovde ipak koristiti reč Judeji.

Dakle, ako je danas bankarstvo jedna sasvim legalna delatnost, veoma široko rasprostranjena u čitavom svetu (istinski islam ne prihvata prodaju novca sa kamatom) svi oni hrišćani koji se ovim poslom bave su u stvari prihvatili judaizam, a hrišćanska odora u kojoj deluju ovi sledbenci drevnih prodavaca novca  samo je deo velike prevare (zavere) i predstavlja hrišćansku iluziju. Lažni islamisti takođe ne zaziru od kamate.

Kada bi hrišćanstvo zaista postojalo u Vatikanu, bankarstva ne bi bilo.  Mi danas živimo u vremenu u kome vlada prikriveni (kripto) judaizam i to je najrasprostranjenija "vera" danas. U stvari judaizam je ideologija sa teško ukorenjenom dogmom, baš kao i komunizam i cionizam. Tako kada papa ili bilo ko iz takozvane Ortodoksne istočne crve podigne pred hrišćanske vernike krst sa razapetim Hristom on  svakom (ko je upućen u kabalu) šalje jasnu poruku da je Hrist obešen i da se novac može koristiti uz božiji blagoslov (annuit coeptis) za pljačku glupih goja (kojima se on cinično ruga).

Ali, lažno edukovani hrišćani, koji i dalje veruju da je istina ono što se uči u školama i što propovedaju  katolička, ortodoksna, protestantska i druge hrišćanske  crkve,  slave ovaj dan raspeća i navodnog Hristovog vaskrsa. I u ovu priču veruju. Zato Talmud na hrišćane i gleda kao nižu rasu (tupavu) sklonu idolopoklonstvu. I otvoreno im se ruga.
U ovom preoblačenju formalizovanom Milanskim ediktom kriminalca i pljačkaša cara Konstantina, tj.  čistoj prevari, đavo je postao svako ko se protivio velikom biznisu judejskih trgovaca sa novcem.

Hrišćanski moralisti su tako postajali jeretici. Zato umesto solidarne i skladne hrišćanske zajednice, mi danas živimo u društvenom sistemu  u kome je čovek  čoveku vuk. Nepoštenje i pravara su postali najisplativiji oblik ponašanja. I Srpska pravoslavna crkva (masonska agentura) tome daje blagoslov.

Vladika SPC-a Irinej (Mirko) Dobrijević je tako već okarakterisan kao Templar koji nosi oko vrata malteški viteški krst. Medaljon sa bogorodicom je karakteristika katoličkih sveštenika. Dobrijević je rođen (od nepoznatih roditelja) i savršeno edukovan u SAD i veoma aktivan u tzv. medjunarodnom nevladinom sektoru za verska pitanja. To versko pitanje je stvaranje unitarne globalne crkve. Njegova uglađenosti i manirizam su karakteristični za visoko pozicionirane jezuite. Dobrijević je i profesor na jezuitskom Lojola Univerzitetu u Čikagu. O tome šta on zaista radi u Australiji može se pročitati na portalu novinar.de

 

JUDEJSKI TRGOVCI U DREVNOM RIMU IMALI POVLAŠĆEN POLOŽAJ I PODRIVALI RIMSKU IMPERIJU

Iz istorijskih spisa  Judeji (tj. vavilonski i egipatski trgovci) se prvi put sreću u Evropi nešto pre nastanka hrišćaneke ere, posebno u regionu Grčke. Nisu bili dobro prihvaćeni u Grčkoj, pa su mnogi Grci govorili o njima kao o “azijatskim osvajačima”. Ali, oni su izgleda od moćnih vlastelina imali dozvolu za unosne trgovačke poslove po grčkim polisima pa su se polako bogatili i širili dalje po Rimskoj imperiji i na užu Evropu.

 

U knjizi “Behind Comunism” Frenka L. Britona piše da se judejski trgovci zlatom i robljem , kao i zanatlije, pojavljuju u drevnom Rimu u sve većem broju nakon drugog veka Nove  ere, te da se upravo sa jačanjem njihove trgovačke zajednice (koja je uvek živela getoizirano po sopstvenom izboru), ekonomija Rimske imperije polako urušavala.

 

 

Korupcija je bila sve prisutnija u aristokratskim krugovima,  jer su  mnoge lakoverne i gramzive duše uz pomoć novca ovih trgovaca nastojale da se dočepaju imperatorske  pozicije.

Pod Justinijanom, kaže Jevrejska enciklopedija, “Judeji su potpuno uživali svu religjsku slobodu, a zauzvrat su ispunjavali sve građanske dužnosti prema državi. Male kancelarije su često bile otvorene za njih. Samo su njihove sinagoge bile izuzete iz obavezne dužnosti da na svoj posed prime određen broj vojnika na smeštaj (kao u privatnoj kasarni) , kako je zakon o raspoređivanju vojnika tada nalagao ostalima.  Dakle, čemu su im služile te kancelarije i sinagoge? Da li za vođenje računovodstvenih knjiga za novčane trange- frange i kao učiteljski centari (preko kojih je širena kabala uz ritualne obrede smišljene još u Vavilonu)?  U  eseju Barbare Ejho: “MYSTERY, BABYLON THE GREAT-CATHOLIC OR JEWISH”, opisjuje se da su su gotovo svi religijski rekviziti rimokatoličke crkve u stvari preuzeti iz sinagoga. Jevrejska kipa i katolička kapica su zato iste.

 

JUDEJI POTPUNO PREUZIMAJU TRGOVAČKE POSLOVE U EVROPI
Trgovina robljem je bila njihov glavni izvor prihoda pa su  i dekreti protiv trgovine Rimljana sa Judejima  bili izdati 335,336,339 i 384 godine.

Rimski filozof  Seneka (koji je naivno podržao dolazak Nerona na vlast)  napadao je Rimljane zbog uskraćivanja trgovačklih prava ovim judejskim trgovcima, verovatno ne znajući razmere zavere i korupcionaške spletke tadašnje političke elite.  

U svom delu: "Decline and Fall of the Roman Empire", istoričar Edvard Gibon je u 18. veku pripisao propast Rima (zapravo njegov bankrot) upravo koruptivnom uticaju judejskih trgovaca. Sam dolazak Nerona na vlast, putem intriga, prodičnih obračuna i konačno paljenjem Rima (za šta su okrivljeni upravo ovi getoizirani “domaći stranci”) pokazuje kako se u borbi za tron i državnu kasu nisu birala sredstva.
I Neronova žena Popea je, po nekim izvorima, bila judejka preobraćena u hrišćanku (kripo Judejka), a koja je verovatno radila kao dvorska špijunka u službi ovih moćnih  trgovaca.
Kako je Rim propadao judejski trgovci su grozničavo preuzimali sve najunosnije trgovačke poslove u čitavoj Evropi, nastojeći da se što više orode sa domaćom aristokratijom.

 

ZAKONI ŠETARA U ENGLESKOJ
U jednoj engleskoj pravnoj reviji („The George Town Law Journal“), nalazi se i stari spis pod nazivom: „Delovanje šetara na engleske zakone – zakoni Jevreja postaju zakoni za čitavu zemlju“.
U njemu se kaže da su „Judeosi svojina normanskih i anglosaksonskih kraljeva“. Svojina znači da su bili robovi.


Normani (ma ko da su oni bili) doveli su tako veliki broj robova koji su se bavili isključivo usurijom i naplatom taksi za kraljeve. I narod ih zato nije voleo. Reč „šetar“ (Englezi čitaju šeter) označava zalog. Po ovim šetar zakonima (zakonima o zalogu) dozvoljeno je bilo poveriocu da povede parnicu i preuzme “svu robu i imovinu dužnika” koji nije u stanju da vrati dug. (Ovo neverovatno liči na današnje privatne sudske izvršitelje).


I to je bio glavni cilj u poslu ovih trgovaca novcem:  ne da vrate pozajmljeni novac, već da se dočepaju pravih vrednosti – robova, zemlje i zlata.
Kako je u to vreme kralj  davao svojim vitezovima zemljišne posede  (feude) na korišćenje u zamenu za njihovo služenje u kraljevskoj vojsci, ovi lihvari u početku nisu mogli kao zalog da uzmu tu zemlju, već bi nesolventnim vitezovima samo plenili pokretnu imovinu, što je uključivalo i robove. Judeji kao stranci nisu imali pravo na vlasništvo nad zemljištem. Time Kralj nije bio ugrožen i tolerisao je zato prisustvo ovih lihvara i njihovih šetarskih zakona u Engleskoj, jer je verovao da mu koriste , a da ga ne ugrožavaju.

Tako se u Britanskoj enciklopediji može naći podatak o najbogatijem čoveku u Engleskoj u 13. veku. To je bio izvesni Aron od Linkolna.  On je bio bogatiji od svakog princa i vlastelina.
O njemu se još kaže:“… za njega je postojala neizbežna potreba da usavrši trgovinu,  pošto ga je za to kvalifikovala njegova izuzetna oštroumnost”… “Njegove finansijske transakcije su se prostirale čitavom zemljom i obuhvatale su poslove sa najvećom gospodom i crkvenim službenicima…”. “Nakon  smrti njegova imovima je pripala Kruni i moralo je da se osnuje specijalno ministarstvo  kako bi se to sprovelo”.  Možete da zamislite koliko je njegovo bogatstvo onda bilo.

Naravno, njegova “neizbežna potreba da se bavi trgovinom" je očito nametnuta Aronu prihvatanjem judaizma kao vere.

Da li onda možete da zamislite koliko danas novca ima Evropska banka za obnovu i razvoj, zapravo privatna banka sa Sorošem na čelu koja daje kredite državama u čitavoj istočnoj Evropi i zadužuje ih? Soroš je izvršni visoki činovnik ove bankarske ekite.

 

JEVREJSKA ELITA I ROBOVI

U takozvanom, "mračnom srednjem veku" zapadne Evrope od 500. do 1300 –te godine  praktično  sva trgovina , posebno trgovina robljem, bila je u rukama Judeosa. U poslovnim knjigama Karolinjana nađeni su zapisi gde su  reči “trgovac” i “judej” korišćene kao sinonimi.

Veoma malo nejevreja je uopšte bilo uključeno u trgovinu. U Poljskoj i Mađarskoj novčići su čak nosili judejske natpise
Njihovo enormno bogatsvo i trgovački monopol su zato počeli da izazivaju nezadovoljstvo i bunt kod naroda širom Evrope.
Samo im je Skandinavija dugo odolevala i nije ih puštala  da uđu u njihove zemlje.

 

Tako je 1215. katolička crkva na svom Četvrtom lateranskom veću uvela Judejima niz trgovačkih restrikcija kako bi smanjila nezadovoljstvo naroda, i naravno, da se ne bi uočila njihova povezanost.
A nakon 13. veka i druge zemlje su krenule da proganjaju i isteruju judejske sitne lihvare. Englezi su to uradili 1290, a 1306. i Francuzi. Španci su im zabranili trgovinu 1492.

Edvard Prvi im je u Engleskoj konfiskovao svu imovinu, baš kao i francuski kralj Filip Lepi, koji im je pokupio svo zlato i novac.

Ali, lukava judejska bogata elita se u to vreme već preobukla u hrišćane orodivši se sa evropskim vladarskim dinastijama,  pa  progon sirorinje i uličnih lihvara njih nije doticao i oni su pušteni niz vodu. Tek kasnije će ponovo biti okupljeni i aktivirani u Poljskoj i Rusiiji kako bi kao komunisti zbacili ruskog cara  Nikolaja i instalirali svoje poslove u ovoj zlatom bogatoj zemlji. Tu su i danas i pljačkaju Rusiju Putin (agent KGB-a) im je maska iza koje se sakrivaju.

Iz Venecije su bogati trgovci kao veliki "hrišćani" počeli da ulažu svoje bogatstvo u umetnost i da zidaju velelepne katedrale uvodeći Evropu u Novo doba renesanse i ekonomskog procvata.

Ovaj procvat ne bio bio moguć da se protok novca i njegova sve veća upotreba nije proširila Evropom. A proširila se jer je nakon izbijanje kuge 1348 to 1350. došlo je do velike oskudice radne snage. To je povećalo cenu rada robova, pa je samim tim i standard građana porastao. Genocid i rat su  uvek dobri kada se ima višak radne snage i višak robe na tržištu, zar ne? Važno je da protok novca ne stane.

Samo izbijanje kuge (Crne smrti)  je  u to vreme pripisivano o getoizirnoj judejskoj populaciji, koja je optuživana da je sipala otrov u hrišćanske bunare. A njihove izolovane zajednice su preživele kugu jer su živele na uzvišenim mestima izvan gradova i nisu koristili iste bunare kao Goje. I tada je, kako zapisuje dugo skrivana istorija, veliki broj ovih judejskih robova pobijen. Naravno, danas se zvanično tvrdi da je kuga izbila zbog virusa i bakterija, koje  su uneli pacovi sa dalekog Istoka, ali na Istoku kuge nije bilo, a patološki virusi su ipak samo jedna izmišljoina današnjeg medicinskog establišmenta. Možete li da zamislite i ko od medicine danas najviše profitira?

U svakom slučaju ako je neko profitiao nakon srednjevekovne kuge, profitirali su trgovci novcem, jer je sve više feudalaca, kraljava i niže vlastele počelo da prodaje svoje zemljišne posede uzimajući za njih novac.

ČETVRTI DEO: SVET PO MERI GLOBALNIH TRGOVACA JE MASOVNA ILUZIJA