| Prof.
dr Ljubiša Dabić (OBJAVLJENO Maja, 2005 "DANAS") Slučaj
Mobtel ili da li Republičko javno tužilaštvo štiti zakonitost?
DUGOVI TUŽIOCA JANKOVIĆA Javno
tužilaštvo je poseban i samostalan državni organ, koji u širem smislu ulazi u
krug pravosudnih organa. Na osnovu od Ustava Republike Srbije i Zakon o javnom
tužilaštvu, između ostalog: "javno tužilaštvo ... ulaganjem pravnih sredstava
štiti ustavnost i zakonitost i preduzima druge radnje na koje je zakonom ovlašćeno".
Uvažavam načelo o samostalnosti javnog tužilaštva, zalažemo se za njegovu primenu
u praksi i svojim postupcima nastojimo da doprinesemo ostvarivanju tog načela. Zatražen
je prijem na razgovor, pisanim putem, kod V.D. Republičkog javnog tužioca gospodina
Slobodana Jankovića u vezi sa kompanijom MOBTEL (22. juli 2004). Nešto kasnije,
na traženje gospodina Jankovića, podneta je pisana inicijativa sa prilozima (30.
avgusta 2004), radi zasnivanja nadležnosti Republičkog javnog tužilaštva u dva
pravca: a) pokretanje postupka (parnice) kod Trgovinskog suda u Beogradu radi
utvrđivanja apsolutne ništavosti ugovora kojim je osnivan MOBTEL i b) b) pokretanje
krivičnog postupka radi utvrđivanja individualne krivične odgovornosti lica iz
Javnog preduzeća PTT saobraćaja "Srbija", Sistema "Braća Karić
-BK TRADE", Kompanije MOBTEL i iz pojedinih državnih organa. U
ovom tekstu baviću se samo predmetnom inicijativom pokretanja parnice, odnosno
podizanja tužbe za utvrđenje ništavosti ugovora o osnivanju MOBTEL-a. Time ne
umanjujem značaj inicijative u delu pokretanja krivičnog postupka, koja zaslužuje
najmanje istu pažnju i izaziva isti ili veći broj pitanja i nedoumica zbog dosadašnjeg
postupanja Republičkog javnog tužilaštva. Mišljenja
sam da je Ugovor o osnivanju Mešovitog preduzeća za uvođenje sistema javne mobilne
telefonije u Republici Srbiji, koji je zaključen 15. aprila 1994. između Javnog
preduzeća PTT saobraćaja "Srbija" Beograd i Sistema "Braća Karić
- BK-TRADE", Moskva (Rusija), apsolutno ništav. Taj ugovor bio je u momentu
zaključenja protivan pozitivnim propisima, konkretno pojedinim odredbama Zakona
o sistemu veza i drugim imperativnim odredbama. Predmetni ugovor nije ispoštovao
imperativne norme u postupku njegovog zaključivanja i u postupku osnivanja i registracije
mešovitog preduzeća MOBTEL. Primera radi, ugovor o osnivanju MOBTEL-a je apsolutno
ništav, jer je zaključen od nepostojećeg subjekta u pravu, tj. od subjekta koji
nije imao pravnu i poslovnu sposobnost da stupa u pravni promet. Takođe, ovaj
ugovor nije zaključen sa pozivom i saglasno odredbi člana 12. Zakona o sistemima
veza, koja je imperativne prirode. Iz ustavnih u zakonskih odredaba o Tužilaštvu
nedvosmisleno proizlazi da ono svoje nadležnosti ostvaruje, po pravilu i prvenstveno,
po službenoj dužnosti (ex officio) i na sopstven predlog, pred nadležnim sudovima.
Međutim, to nikako ne znači da Tužilaštvo ne može da ostvaruje svoje nadležnosti
i na osnovu pokrenutih inicijativa građana i pravnih lica, kada se steknu uslovi
za to. Koliko je meni poznato, duži niz godina unazad, Tužilaštvo nadležnost ostvaruje,
po pravilu i prvenstveno, na osnovu inicijative, a samo izuzetno po službenoj
dužnosti. Zbog toga se nameću neka pitanja, na primer: 1.da li je Tužilaštvo
sebi "dalo" tzv. diskreciono pravo, suprotno ustavu i zakonu, da odlučuje
da li će pokrenuti neki postupak iz svoje nadležnosti, čak i kada su ispunjeni
zakonski uslovi za to; 2. da li Tužilaštvo u napred navedenoj situaciji može
takvu odluku da donese bez ikakvog obrazloženja, posebno kada inicijator na tome
insistira; 3. da li Tužilaštvo uvodi u praksi načelo samovolje, odnosno arbitabilnosti;
da li Tužilaštvo takvim svojim postupanjem u praksi onemogućava ostvarivanje načela
ustavnosti i zakonitosti, odnosno načela pravne države i vladavine prava i svesno
ili nesvesno oštećuje društvene interese; 4. da li je za građane Srbije korisnije
da se takva praksa Tužilaštva spreči kroz izmenu i dopunu Zakona o javnom tužilaštvu
i kroz izbor novih tužilaca koji će svoje funkcije obavljati u skladu sa važećim
ustavom i zakonom? Tužilaštvo
je napred navedene principe primenilo i u predmetnom slučaju. Naime, iako su
Republičko javno tužilaštvo i drugo nadležno Tužilaštvo bili zakonom ovlašćeni
(ex lege) da podignu tužbu za utvrđenje apsolutne ništavosti ugovora o osnivanju
MOBTEL-a, ona do danas to nisu učinila. Predlog nije podneo ni Trgovinski sud
u Beogradu, koji na apsolutnu ništavost pazi po službenoj dužnosti, gde je registrovano
Mešovito preduzeće MOBTEL na osnovu predmetnog ugovora. Šta više, na pokrenutu
i obrazloženu inicijativu za podnošenje predmetne tužbe, Republičko javno tužilaštvo
u proteklih devet, odnosno osam meseci nije reagovalo - podnelo tužbu za utvrđenje.
Moja je procena i bojazan, na osnovu dosadašnjeg postupanja Republičkog javnog
tužilaštva, i u ovom predmetu, da ono i nadležno Tužilaštvo neće uskoro da ostvare
svoju nadležnost u ovom predmetu. Po već oprobanom pristupu u praksi, Tužilaštvo
"prepušta da protek vremena učini svoj efekat", odnosno da se ovaj predmet
"reši" na neki drugi način ili od nekog drugog organa, odnosno subjekta.
APELI BEZ ODJEKA Razlozi
za navedeni pristup i postupanja Republičkog javnog tužilaštva, za koja smatram
da su neprihvatljiva i suprotna Ustavu i zakonu, poznati su samo Tužilaštvu. Zbog
toga, gospodin Janković duguje detaljno obrazloženi odgovor ministru pravde Vlade
Republike Srbije, poslanicima Narodne skupštine i građanima Srbije, u vezi s predmetnom
inicijativom ali i u vezi sa brojnim drugim predmetima, između ostalog, zbog institucije
koju predstavlja, pravničkog obrazovanja koje ima, ugleda i statusa koji uživa
u Tužilaštvu i društvu, ovlašćenja koja proizlaze iz njegove funkcije, profesionalne
časti i odgovornosti, kao i zbog toga što se Tužilaštvo finansira iz sredstava
republičkog budžeta. Od zavođenja predmetne inicijative pod KTR-broj 938/04
do danas, ovaj predmet je šetao od odeljenja do odeljenja unutar Tužilaštva, kao
i od tužilaštva do tužilaštva (republičko, okružno, četvrto, drugo), od jednog
zamenika do drugog zamenika tužioca, ali bez vidljivijih rezultata - podizanja
tužbe, odbijanja incijative, upućivanja inicijatora da podigne tužbu i dokaže
da ima pravni interes za to. U pismu upućenom v.d. republičkog javnog tužioca,
dana 27. oktobra 2004, istaknut je značaj pokrenute inicijative: "Napred
navedeni predmet u pogledu tužbe za utvrđenje apsolutne ništavosti Ugovora o osnivanju
kompanije "Mobtel" i utvrđivanja individualne krivične odgovornosti
većeg broja lica ... "vrlo je obiman, težak, složen i ima i političku dimenziju,
pa smo mišljenja da je predmet trebalo da zadrži u svojoj nadležnosti Republičko
javno tužilaštvo. Ovakvo naše mišljenje podupiru i razlozi brzine i efikasnosti
vođenja navedenih postupaka, jer će imati direktan uticaj na pokrenutu međunarodnu
arbitražu u Cirihu". Na kraju navedenog pisma je konstatovano: "Iz svih
napred navedenih razloga tražimo da nas primite na razgovor, radi bržeg i efikasnijeg
pokretanja navedenih postupaka i ostvarivanja državnih interesa". I ovaj
apel je ostao bez odjeka. Najširoj javnosti, prvenstveno poreskim obveznicima
u Srbiji, skrećemo pažnju na nekoliko činjenica: 1) da je od pokretanja inicijative
prema v.d. republičkog javnog tužioca do danas proteklo devet meseci, da je od
formalne inicijative sa propratnim pisanim prilogom proteklo osam meseci, a da
od navedenog organa nema nikakavog pisanog odgovora, a ponajmanje podignuta tužbu
(napomena: na naš poziv telefonom, iz pisarnice Republičkog javnog tužilaštva
nam je rečeno da je u vezi sa našim predmetom sačinjena službena beleška i da
je predmet arhiviran); 2) 2) napominjem da je ovde reč o sporu (parnici) čija
se vrednost od ekonomskih stručnjaka procenjuje na 1 do 1,2 milijarde evra; 3)
3) ističem da je ovaj predmet od gospodina Jankovića tretiran kao i svaka (krivična)
prijava podneta od strane građana, nezavisno od predmeta spora, njegove vrednosti
i njegovog značaja za državu; 4) 4) o ovom predmetu već je pokrenut i u toku
je arbitražni spor u Cirihu (Švajcarska) u kojem naša država, odnosno njeni poreski
obveznici, preko tuženog JP PTT saobraćaja "Srbija", moguće je, plaćaju
nepotrebno visoke arbitražne troškove i naknade za rad advokata; 5) 5) JP
PTT saobraćaja "Srbija" nije zahtevalo, a moglo je, kao tužena strana
pred međunarodnom arbitražom u Cirihu, odbacivanje tužbenog zahteva tužioca -
Sistem "Braća Karić - BK-TRADE" iz Moskve, zbog nepostojanja njegove
stranačke sposobnosti. Zabrinjavajuća je pojava, koja poziva na uzbunu, da
u našem društvu u proteklih 10 godina nije pokrenuta bilo kakva inicijativa
ili predlog za poništenje ugovora o osnivanju MOBTEL-a. Prvenstveno su to mogli
i bili dužni da urade Trgovinski sud u Beogradu i Viši trgovinski sud u Beogradu.
Štaviše, uz znanje i pristanak Trgovinskog suda u Beogradu, Viši trgovinski sud
u Beogradu je upisao, 10. maja 1994. godine, mešovito preduzeće MOBTEL u registar
Trgovinskog suda u Beogradu, suprotno zakonskim odredbama. Takođe, u proteklom
periodu nisu reagovali drugi državni organi, konkretno: Tužilaštvo, Pravobranilaštvo,
ministarstva unutrašnjih poslova i za ekonomske odnose sa inostranstvom, ali ni
organi JP PTT saobraćaja "Srbija". U vezi sa dosadašnjim postupanjem
državnih organa, a posebno Republičkog javnog tužilaštva, nameće se pitanje: da
li Republičko javno tužilaštvo uopšte zastupa i štiti društvene (državne) interese?
Ako se pođe od pretpostavke da Republičko javno
tužilaštvo ne zastupa i ne štiti društvene (državne) interese, onda se nameće
pitanje da li onda indirektno ili direktno zastupa i štiti nečije privatne interese:
interese svojih tužilaca, njihovih rođaka, suseda ili prijatelja; nekog ili nekih
od državnih ili političkih funkcionera; pravosuđa; JP PTT saobraćaja "Srbija";
MOBTEL-a; Kompanije "Braća Karić" iz Beograda i dr. Međutim, za njegovo
dosadašnje nepostupanje mogućni su i drugi razlozi: 1) neko preti gospodinu
Jankoviću ili članovima njegove porodice; 2) pojedini državni ili politički
funkcioneri zahtevaju od gospodina Jankovića da ne podiže tužbu za utvrđenje;
3) Republičko javno tužilaštvo je, u predmetnom slučaju, u "strateškom
smislu" odlučilo da sačeka da odluku donese međunarodna arbitraža u Cirihu
ili da dođe do vansudskog poravnanja između ugovornih strana; 4) gospodin
Janković u koordinaciji s Trgovinskim sudom u Beogradu, u "strateškom smislu",
računa da se ovaj predmet najmanje šest-dvanaest meseci ili više zadrži kod nekog
od sudija, pre nego što se zakaže rasprava; 5) nestručnost, nesposobnost,
oportunizam, neprofesionalni odnos Republičkog javnog tužilaštva prema ovom predmetu,
mito i korupcija i sl. Napred
postavljena pitanja izazivaju dileme: 1)
da li je našem društvu, odnosno poreskim obveznicima Srbije potrebno takvo Tužilaštvo;
2) da li gospodin Janković treba da nastavi da obavlja svoju sadašnju funkciju;
3) da li Republičko javno tužilaštvo takvim postupanjem u praksi nanosi nenadoknadivu
štetu državnim (opštim) interesima; 4) da li neko zbog takvog postupanja treba
da ponese odgovornost i dr.
SUMNJIVA KUPOVINA VREMENA Da pođemo od određenih pretpostavki:
1) da
je predmetna inicijativa prema Republičkom javnom tužilaštvu bila opravdana; 2)
da je već podignuta tužba od strane Republičkog javnog tužilaštva pred Trgovinskim
sudom u Beogradu; 3) da je u kratkom roku, zbog značaja predmeta, Trgovinski
sud u Beogradu sproveo postupak iz kojeg je proizašla pravosnažna presuda kojom
je utvrđeno da je ugovor o osnivanju MOBTEL-a apsolutno ništav; 4) da je sproveden
skraćeni postupak likvidacije nad MOBTEL-om; 5) da je likvidaciona masa MOBTEL-a
pripala državi, odnosno Republici Srbiji, iz razloga što su obe ugovorne strane
bile nesavesne; 6) da je Republika Srbija kao pravni sledbenik stečajne mase
u prilici da proda MOBTEL putem javnog tendera za milion evra ili više; 7)
da je Vlada Republike Srbije donela odluku da ostvarena sredstva od prodaje MOBTEL-a
strogo namenski koristi, u narednih 10 godina, za kreditiranje (i finansiranje)
razvoja malog biznisa, pod povoljnijim uslovima. Inicijatoru
je (bio) potreban "bilo kakav" odgovor Tužilaštva, ali brz, u pisanoj
formi, čak i onaj da ne postoje zakonski uslovi za pokretanje parnice, čime bi
se stekli uslovi da inicijator u roku od nekoliko dana podnese tužbu za utvrđenje
apsolutne ništavosti predmetnog ugovora i da pred nadležnim sudom dokazuje da
ima pravni interes za to. I u odnosu na predmetni slučaj, Republičko javno
tužilaštvo je svojim postupcima prema inicijatoru i podnetim inicijativama potvrdilo
još jednom u njegovoj praksi da je potpuno zatvoren organ prema stručnoj javnosti,
najširoj javnosti i sredstvima javnog informisanja. A zakonodavac je obavezao
"Javno tužilaštvo da obaveštava javnost o stanju kriminala i drugim pojavama
koje zapazi u radu". Takođe, zakonom je utvrđena i sledeća obaveza za
Javno tužilaštvo: "ako obaveštavanje javnosti ne šteti interesima postupka
a ima društveni značaj, javno tužilaštvo može obaveštavati javnost o stvari u
kojoj postupa". Šta više, pristupi i polazišta Republičkog javnog tužilaštva
su u startu nepoverljivi, odbranaški i zatvoreni za bilo kakvu javnost, a odredba
člana 5. Zakona o javnom tužilaštvu upravo govori suprotno: "Javno tužilaštvo
dužno je da prima podneske i izjave u stvarima iz svoje nadležnosti, a može da
traži i dopune i objašnjenja u vezi s primljenim podnescima i izjavama". U
iščekivanju da V. D. Republičkog javnog tužilaštva objasni razloge za sopstveno
postupanje i postupanje Tužilaštva u predmetnom slučaju, dopustite da potpisnik
ovog teksta iznese sopstveno mišljenje: dosadašnja postupanja gospodina Jankovića
i Tužilaštva u predmetnom slučaju su profesionalno nedopustiva, ona nanose nenadoknadivu
štetu društvenom (državnom) interesu i da se pod hitno moraju pokrenuti odgovarajući
postupci prema gospodinu Jankoviću od strane ministra pravde Vlade Republike Srbije
i Visokog saveta pravosuđa. U protivnom, ovaj trend u postupanju Tužilaštva će
se nastaviti, koji po našim saznanjima traje duže od 15 godina. To ima za praktičnu
posledicu da se Tužilaštvo, čija je osnovna uloga zaštita društvenog interesa
i ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, u praksi pretvorilo u svoju suprotnost,
jer štiti, svesno ili nesvesno, sve druge interese osim društvenog. Pozivam
"sve" državne organe da u predmetnom slučaju zatraže ubrzanje postupka
kod Republičkog javnog tužilaštva, ali i u budućem postupku pred Trgovinskim sudom
u Beogradu. Takvi zahtevi su dopušteni zbog značaja predmeta za društvo, odnosno
državu i njima se ne dira u načela nezavisnosti i samostalnosti pravosudnih organa.
Potpisnik ovog teksta, ovom prilikom i na ovaj način, pomenute zahteve upućuje
svim pravosudnim organima.
Autor je vanredni profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu
|